Posle niza skandala sa flasiranom vodom, imperija proizvođača vode je rešila da uzvrati udarac i odbrani reputaciju svog "proizvoda", čak i skupim oglasima preko cele strane u "Njujork tajmsu" i "San Francisko kroniklu". Njihov je glavni argument da niko ne treba da odvraća ljude od pijenja vode u državi u kojoj dijabetes, gojaznost i bolesti srca ozbiljno prete javnom zdravlju.
Flaširana voda je u SAD poslednjih meseci doživela čitav niz udaraca - od priznanja kompanije "Pepsiko" da, umesto izvorske vode, flašira "česmovaču", preko oštrih napada pristalica zaštite životne sredine koji sve češće pozivaju građane da ne koriste flaširanu vodu koja, kako kažu, nije ništa kvalitetnija od one iz slavine, a drastično je skuplja i ostavlja za sobom tone ambalaže koju je praktično nemoguće reciklirati.
Jedan od protivnika flaširane vode je i gradonačelnik San Franciska Gevin Njusom, koji je pozvao sugrađane da se odreknu skupe ekstravagancije, nazvane flašica s vodom.
Imperija proizvođača vode, međutim, nije sedela skrštenih ruku, već je rešila da uzvrati udarac i brani reputaciju svog "proizvoda", čak i skupim oglasima preko cele strane u "Njujork tajmsu" i "San Francisko kroniklu".
Njihov je glavni argument da niko ne treba da odvraća ljude od pijenja vode u državi u kojoj dijabetes, gojaznost i bolesti srca ozbiljno prete javnom zdravlju.
Kako je izjavio Džoj Dos, direktor Međunarodne asocijacije proizvođača flaširane vode, "voda je vrlo zdravo piće i ljude ne treba obeshrabrivati da je piju".
Naravno, namerno je "promašio temu", jer niko nije ni pravio rivalitet između vode i ostalih pića, već između "obične vode" i vode koja je takođe obična, ali se predstavlja kao "specijalna", ne prezajući pritom da o sebi stvara lažnu sliku, etiketama sa zamamnim slikama snegom pokrivenih planina, ispod čijih se vrhova, tobože, nalaze kristalno čisti izvori sa kojih se boce pune.
Autori američke televzijske emisije "Bullshit !" (u veoma slobodnom prevodu: Glupost!) pošli su nedavno tragom tih slika i pokušali da nađu postrojenja u kojima se stvarno puni flaširana voda. Bile su to punionice na obodima velikih gradova, u industrijskim zonama, jedna čak - u pustinji. Planinskim vrhovima prekrivenim snegom - ni traga.
"Proizvođači" vode se, međutim, brane da je nošenje flašica postalo "nacionalna praksa" u društvu koje je stalno u pokretu, da su flašice sve tanje i lakše se recikliraju...
Brojke pokazuju da im Amerikanci veruju. U vreme kada se populacija SAD sve više odriče kalorija i zašećerenih pića, prodaja flaširane vode je narasla sa 71,2 litra po osobi godišnje in 2001. godini, na 107 litara 2006.
Kritičari flaširane vode, međutim, "ne kupuju" tu priču, već tvrde da je reč o potpuno nepotrebnom proizvodu, koji ostavlja za sobom brda otpada, ali i tone gasova sa efektom staklne bašte koji se emituju pri proizvodnji i transportu boca.
Zbog svega toga, gradonačelnik San Franciska je u junu zabranio da se, za pare poreskih obveznika, kupuje voda za gradske službe. Mesec dana kasnije, Konferencija američkih gradonačelnika izdala je rezoluciju kojom se hvali voda iz slavine i naložila izradu studije o ekološkim efektima flaširanja vode.
Početkom meseca, kompanija "Pepsiko", proizvođač čuvene "Pepsi kole", objavila je da njena voda "akvafina", jedna od najbolje prodavanih u zemlji, potiče "iz javnog izvora". Slično su pre toga učinile i kompanije "Kola kola" sa svojom vodom "dasani" i "Nestle" sa vodom "pjur lajf" (čist život).
Prijem 