Dok Srbija ne proživi katarzu, kakvu je preživio Njemački narod nakon 2. svj. rata, neće izaći iz balkanske krčme. Priznatvanjem greške pokazuje se veličina, a ne slabost. Na žalost velika većina (naroda) je primitivna, a od nje je sazdano biračko tijelo. Zato se i svjesni političari ne usude priznati promašaje jedne politike, već se dodvoravaju "narodu". No, to čine zato jer žele sačuvati svoje pozicije (privilegirane), a narodu kako bude. Za njih se "brinu" samo pred izbore. Narod kao narod teško pamti, brzo zaboravlja. Radi toga prosječno inteligentni političari mogu ostajati na vlasti dajući obećanja bez pokrića i ne okrečući se bitnim stvarima u državi, kao što je omogućavanje uvjeta za život i razvoj vrijedan čovjeka. Oni iako prikriveno jašu na leđima zmaja mitingaške politike, uvjereni da je zmaj osedlan i da čvrsto sjede u sedlu. Takav zmaj se ne može osedlati niti kontrolirati. Kontrola je moguća samo uz silno veliki trud na prosvjećivanju naroda u smislu učenosti otvaranja vidika i pristupu informacijama. Pravi trud neće uložiti političari, već nezavisni intelektualci i slobodoumni ljudi, koji su sposobni spoznati sebe i okolnosti u kojima žive. To nije lak ni ugodan posao i što je najteže, dok su neshvaćeni, bit će tretirani kao neprijatelji naroda, a ako kojim slučajem netko doživi preokret u ljudskim glavama, svi oni će biti zaboravljeni. Dakle i slava će im umaći. U pravome trenutku slavu će prigrabiti garnitura koja tada bude na vlasti. Što prije katarza to prije izlaz iz balkanske učmalosti!
Prijem 
