Što o misterijama misli Arthur C. Clarke:
TRI VRSTE ENIGMI
Misterije se pojavljuju
u toliko oblika i velicina da ih je gotovo nemoguce svrstati.
Jedan je koristan nacin taj da ih podijelimo i nazovemo
misterijama prve, druge i trece vrste
Misterija prve vrste je nešto što
nas nekoc krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja
protumaceno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave;
jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga.
Prethistorijskom covjeku ona je jamacno ulijevala strah, cak
uzas. Nije je umio objasniti ni na koji nacin osim kao djelo
neke nadmocne inteligencije; procitajte u Knjizi postanka, kad
Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obiljeziti svojim
znakom...Pravo objašnjenje duge moralo je price-kati
potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo
mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili
kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još vece strahopoštovanje od duge
izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo
svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih
cestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje
zadrzava u gornjim sloje-vima atmosfere. Još i sada valja
prouciti mnoge pojedinosti, ali u pogledu opcih principa
aurore nema više sumnje.Dakako - a to ce vam spremno
potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnje-nje« nije konacno:
iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje
svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po
sebi?... Misterije druge vrste su nepoznanice koje još
jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Cesto je
neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve
zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine
podjednako dobri. Najspektakular-niji suvremeni primjer je,
dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sezu od psi-hickih
manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova
iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije,
lanac spremnih tumaca nize se od totalnih ludaka do trijeznih
znanstvenika.
Druga je tajna, koja ne pobuduje
takve strasti, velika morska zmija. Vecina bi zoologa posve
spremno priznala da golema neidentificirana morska bica mozda
postoje - i mozda su, kao u slucaju resoperke (coelacantha)
cak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni,
jednog bismo dana to morali moci dokazati. Ako izuzmemo
zlu srecu, vecina se tajni druge vrste naposlje-tku riješi i
prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je
naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo
odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na
pitanja kojih su se rješenja nekoc cinila sasvim nemogucim...
Ipak, ima nekih tajni koje ce mozda zauvijek ostati tajne
druge vrste. To osobito vrijedi kad je rijec o povijesnim
dogadaji-ma; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema
nacina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli nacin kako da
gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i
posve nemoguce - mozda ih nikad necemo saznati. Znanstve-nici
su sretniji od povjesnicara, jer priroda ne uništava dokaze;
sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju
odgovor.Misterije trece vrste su najrjede i o njima se
moze vrlo malo reci; neki skeptici tvrde da one cak ni ne
postoje. To su pojave - ili dogadaji - koji se, cini se, ne
mogu racionalno protumaciti; u slucajevi-ma gdje kao
objašnjenja postoje teorije, ove su još fantasticnije od samih
»cinjenica«.Mozda je stopostotna tajna trece vrste nešto
tako strašno da je - cak i kad bi materijal postojao - covjek
radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je
neobican fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.<BR>Ima
mnogo zabiljezenih slucajeva po-duprtih, kako se cini,
nepobitnim medicin-skim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo
kratkom vremenu progutala strašna vruci-na koja je cesto
doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa cak i odjecu zrtve!
Ljudsko tijelo obicno nije tek
tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilicno mnogo goriva
da bi se ono spalilo. Cini se da nema nacina da se ova tajna
ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi pozelio da ih
bude?Manje je zaprepaštujuca, premda pone-kad vrlo
zastrašujuca, misterija trece vrste Poltergeist (od njemackog
doslovno »bucan duh«). Premda treba kad su u pitanju
paranormalni fenomeni biti poprilicno skeptican, zato što
neobicne pojave zahtije-vaju i potvrde izvanredno visokog
standar-da, ipak ima upecatljivih dokaza da se mali predmeti
bez ikakva fizicka povoda mogu pomicati ili cak
materijalizirati. Iza te pojave najcešce negdje nalazimo neko
preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu -
preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve
neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno
pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja -
nagovještava da se neobicne stvari ipak dogadaju...Ništa
nije vaznije od uvjerljive demonstracije nekoga neobicnog
dogadaja izvan granica prihva-cene znanosti; upravo takvim
otkricima znanje napreduje. Medutim, sve dotle dok nema prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu
objasnila, mozemo o njoj reci malo što razborita. Malo što
frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se cini, ne
dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja. Ako doista
postoje, tajne trece vrste brzo uznapreduju u tajne druge i
naposlje-tku u one prve vrste. Savršen primjer za to je
otkrice radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeca. Znanstvenike
s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkrice da odredeni
sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkrice nije
bilo samo potpuno neocekivano, nego se i suprotstavljalo
što je tada o fizici bilo poznato. Medutim, ubrzo su bile
utvrdene neprije-porne cinjenice, što je u vrlo kratko vrijeme
dovelo do prvoga pravog shvacanja atom-ske strukture.Nema
sumnje, svijet je tako neobicno i divno mjesto da ce zbilja
uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih
stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.
Arthur C. Clarke
Prijem 